Kada su stvarali Cournet i Monet
Širenje realizma i impresionizma u srednjoj i istočnoj Evropi

Villa Manin, Passariano di Codroipo (UDINE) - 26 rujan 2009 – 7 ožujak 2010

Ova izložba sa preko 134 slika iz tridesetak europskih i američkih muzeja i privatnih zbirki, je avantura novih znanja, stalno drhtanje neočekivanih ljepota, koje dolaze k nama iz različitih mjesta u Europi. Po prvi put je organizirana izložba takve teme i katalog koji ju prati je prva publikacija koja proučava utjecaj francuskog slikarstva krajem devetnaestog stoljeća na države srednje i istočne Evrope. U katalogu možemo nači doprinos petnaestak vodećih učenjaka i kustosa iz cijeloga kontinenta. Definitivno jedinstvena prilika da otkrijete umjetnost i zbirke koje nisu, barem neke, među destinacijama, koje proučavaju povjesničari umjetnosti ali nam pružaju mogučnost otkrivanja nove ljepote radova, koji se mogu natjecati sa največim remek djelima francuskih impresionista. Neke su slike relativno nepoznate široj javnosti i po prvi put jih možemo vidjeti baš na izložbi u Villi Manin.

Iz svake zemlje, iz Nizozemske do Rusije, bio je izabran muzej koji bolje nego itko drugi može utjeloviti identitet nacionalnog slikarstva, i stoga upravo iz tih muzeja su došla u Villu Manin djela skoro 77 autora. Iz muzeja Mesdag u Haagu do Tretyakova u Moskvi. Sva djela na ovoj izložbi doživjela su utjecaj francuskog slikarstva a najviše ona, kojih autori su živjeli i stvarali u glavnom gradu Francuske - Parizu - krače ili duže vrijeme u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Dakle pravi smisao izložbe je kontinuirana isprepletenost tema i likova te odnosa između različitih evropskih škola. Slike na ovoj izložbi nisu predstavljene po nacionalnosti nego su odvojene u četiri dijela: »Šume, kuče i pejsaži«, »Vode«, »Portreti« te »Čovijek i Priroda« i prikazuju nam najpopularnije tematike slikara u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Slikari su u francuskom Barbizonu i njegovim šumama pronašli novu viziju slikarstva – en plein air – u skladu sa djelima npr. Constablea početkom devetnaestog stoljeća i nekih nizozemskih slikara krajem osamnaestog stoljeća kao što su bili Hobbema i Ruisdael. Ove novosti privukle su u Barbizon i neke druge slikare rumunjske, nizozemske, njemačke, češke te mađarske škole.
Osjećaj naturalizma je rođen skoro u cijelosti iz rada poznatog slikara po imenu Corot (a poznajemo njegovu ljubav prema prirodi rođenu na izložbi velikog umjetnika Constablea u Parizu 1822 godine, koja ga je pratila na putu po Italiji u potrazi za novim vizijama) te umjetnika kao što su Courbet, Daubigny, Rousseau, Diaz de la Pena, te u ranim djelima Moneta, Sisleya, Pissarra, Renoira.
Ovi su umjetnici baš u šumi Fontainebleau pronašli nova svjetla te konačno prekinuli sa klasičnim akademskim stilom slikarstva vezanim na motive iz mitologije i povjesti te vjere. U ovoj shemi mogu se nači između Corota i Courbeta na jednoj strani te velikih autora, kao što su Monet, Sisley, Pissarro i ostali evropski autori, koji si našli svoj vlastiti jezik tako blizak francuskoj viziji. Ova se veza može pronači baš u izražaju teme šuma, gdje se velikanima Corotu, Courbetu, Rousseau i Diaz de la Pena približavaju dvojica rumunjskih slikara – Grigosrescu i Andreescu – koji su poneko vrijeme živjeli i radili baš u Barbizonu upijajuči sve glavne značajke te tematike. I mađarski autor Paal se može usporediti sa ranim djelima Pissarra. Neki od predstavnika nizozemske škole (Maris, Gabriel, Mesdag i Mauve) su (i zbog geografske blizine) su pored rumunjskih autora najbliže francuskom slikarstvu. U ovoj viziji ne možemo zaboraviti na Rusku, Češku te Poljsku školu sa predstavnicima kao su Bogoljubov, Chemlonski i Chittussi. U ovom djelu upoznajemo i mladog slikara Hodlera koji je snažno pod utjecajem velikana Courbeja, kojeg če posjetiti sredinom sedamdesetih godina devetnaestog stolječa. Hodleru se kasnije po tematici približava i švicarski slikar Stauffer Bern. Za kraj ne možemo ne primjetiti djelo belgijskog umjetnika Boulengerja te Chemlonskega iz Poljske čija slika je na ovoj izložbi postavljena kraj Pissara i mladog Moneja.
A to su samo neka od imena koja na ovoj izložbi pišu roman iz devetnaestog stolječa...

Tematike i tehnikesvih ovih autora su naravno u vezi sa radovima poznatog francuskog impresionista Moneja, koji je na ovoj izložbi prisutan sa više slika. Njegovom radu se najviše približavaju češki slikar Chittussi i mađarski autor Sziniey Merse sa prekrasnim slikama cvijetnih polja. Baš su ta dvojica autora pravo otkriče ove izložbe jer su njihova djela, sasvim nepoznata večini posijetitelja , tako blizu francuskom stilu, kojeg ponekad i pretjecaju.
U djelu izložbe koji predstavlja portrete možemo pronači autore kao što su Monet, Renoir, Szinyei Merse, Andrescuu in Bazille i njihov pristup ženskoj figuri. Bazille je na ovoj izložbi prisutan i sa rjetko viđenim djelom koji prikazuje golog muškarca. U ovom djelu čemo među ostalima nači i djela češkog slikara Slavička te slovenskog impresionista Sternena.
Tako blizu Pariškom ambientu je u tom stolječu bio i Praški ambient sa velikim autorima, kao što je Chittussi, koji se je svojim motivima francuske rijeke Sene priblizio imenima kao što su Sisley, Monet i Pissarro. Iz Rusije dolazi slikar Levitan, koji je inspiriran Monejevim slikama Vetheuilla. Njegovi su tako dirljivi oblaci na nebu, koji se odražavaju na vodi kao u ranim, veselim djelima jednog najpoznatijih autora impresionizma – Sisleya. Još je jedan ruski autor, Bogoljubov, tako blizu Boudinu iz druge polovise sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća. I na samom kraju možemo pronači i djela Van Gogha koji u tim godima sasvim revolucionira slikarstvo sa novim tehnikama.
Dio izložbe, koji je namjenjen moru počinje sa rijetkim djelom (iz 1864 godine) Moneja, koje dolazi na ovu izložbu iz svijetski poznatog muzeja Van Gogh u Amstedamu i nastavlja se slikama autora kao što su Courbet, Boudin, Daubigny i Lepic. U ovom kontekstu moramo upozoriti na radove belgijskog autora Artana De Saint Martin te Levitana i Šiškina iz Rusije a naravno i na jednu največih slika na ovoj izložbi, koja je sa dva metra baš Mesdagova študija panorame mjesta Scheveningen.
Obala mora u Normandiji je bila u tim godinama vrlo zanimljiva za Moneta a i za veliki broj umjetnika iz istočne Evrope, kao što je mađarski autor Munkacsy 1880 godine. Monet 1888 godine napravi djelo koje prikazuje Mediteransku obalu i mjesto Antibes i samo dvije godine kasnije isto urade i Isaak Levitan te relativno slabo poznati austrijski autor Zoff.
Poslednje dvije teme na ovoj izložbi su portreti te slike čovjeka u prirodi. Ovdje možemo nači trojicu velikana sa slikama iste tematike – sađenja krumpira – koji su Millet i Van Gogh (njegova slika dolazi k nama iz največeg in najpoznatijeg muzeja njegove umjetnosti – muzeja Kröller Müller) i češki autor Brožik koji ovu tematiku oslikava 1885 godine sa samosvojom poezijom. Važniji autori u tom segmentu su i poljaci Szermentowski i Gassowsky. Put nas vodi dalje između portreta autora kao što su Courbet, Degas i Monet te ostalih slikara kao što su Rodakovski, Leibl, Szekely ter Deak Ebner. Ovdje če mo nači i ranije delo važnog autora kao što je Ensor te Khnopffa iz Belgije. Zanimljivo je vidjeti i usporedbu između Coroja te madžarskog autora Došo te portetima dijece Renoira na jodnoj strani te Korovina, Surikova i Serova iz Rusije na drugoj u drugoj polovici devetnaestog stoljeća.

---

INFORMACIJE